TUMORI

05:47:00 Fb 0 Comments


TUMORI
Župnik Kneipp u svojim spisima navodi da poljska preslica zaustavlja razvoj svakog tumora, dobroćudnog ili zloćudnog, i polako dovodi do njegova nestanka. U to sam se i sama mogla uvjeriti. Zašto se Kneippovim rukopisima pridaje tako malo pozornosti? Mnogima bi smrtno oboljelima mogli pružiti ponovo nadu u život, i puno bi tuge prištedjeli njihovim bližnjima.
Po mojim zapažanjima oblozi od poljske preslice smekšane na pari, najbolje pomažu kod svih tumora. Uzmemo dobru pregršt poljske preslice, stavimo ju u cjedilo i objesimo iznad lonca s vrelom vodom (možemo koristiti i posebnu posudu za dinstanje povrća ili krompira). Omekšanu vruću poljsku preslicu umotamo u lanenu krpu i stavimo na mjesto na kojem se nalazi tumor, guka (oteklina), čir, cista, adenom, melanom, papilom ili hematom. Kod posebno teških oboljenja počinjemo s oblozima već ujutro u postelji i ostavljamo ih 2 sata na oboljelom mjestu. U popodnevnim satima, ponovo u postelji, stavljamo oblog i držimo ga dva sata, te ga opet obnavljamo tijekom noći. To znači pariti i držati toplim! Istu poljsku preslicu možemo koristiti tri do četiri puta. U podne stavljamo oblog od švedskoga bilja u trajanju od 4 sata. Oboljelo mjesto moramo najprije namazati sa svinjskom mašću ili mašću od nevena, zatim staviti vatu natopljenu švedskom grenčicom i na to suhu vatu kao toplinsku zaštitu, potom prekriti plastičnom folijom i svezati rupcem. S tim oblogom može se bolesnik kretati po kući ili sjediti. Nakon skidanja obloga kožu napudramo da spriječimo svrbež.
Kod tumora, čireva ili oteklina koje se nalaze na površini kože stavljamo svježu kašastu masu od kopljastog ili širokog trputca i obične šapike (Vidi "Zloćudno oboljenje limfnih žlijezda"!). Primjenjujemo li taj postupak redovno i neprekidno može doći do poboljšanja već peti dan, a nakon dol 4 dana možemo postićii najbolje rezultate. Mazanjem oboljeloga mjesta sa svježim sokom zečje soce (listove operemo i dok su još vlažni protisnemo ih u sokovniku) također postižemo dobre rezultate.
Za unutarnju primjenu pijemo ujutro pola sata prije doručka i uvečer pola sata prije večere p<j|klnu šalicu čaja od poljske preslice, a preko dana jednu i pol do dvije litre čaja od biljne mješavine: 300 g nevena, 100 g stolisnika i 100 g koprive (sve dobro izmiješano). U taj čaj dodamo, kad je moguće, šestput dnevno (uvijek u razmaku od jednoga sata) u svaku šalicu tri do pet kapljica soka zečje soce.
Jedna žena iz Bavarske piše: "Nedavno sam Vam pisala, da je naš susjed, 48-godišnji otac četvero djece, s tumorom glave i naznakama oduzetosti otpušten iz bolnice teško bolestan i zdvojan. Jedna strana lica bila mu je već oduzeta i uslijed toga jedno oko potpuno zatvoreno. Liječnici su mu rekli da to oko više nikada neće moći otvoriti. Možete zamisliti, kako smo svi bili obuzeti radošću, kada je nakon nekoliko dana, sljedeći Vaše savjete i koristeći bilje iz "Božje ljekarne" opet mogao otvoriti oko, a sada se stanje poboljšava. Kad je kućni liječnik došao u posjetu i vidio otvoreno oko i poboljšano stanje bolesnika, morao je od iznenađenja sjesti. Kazao je, da takvo nešto još nije doživio!"
Gospodin Joachim M. iz B./Ailgau 25. lipnja 1979. pisao je redakciji nekih njemačkih novina: "U vezi s napadima u njemačkom tisku na gospođu Mariju Treben i njezinu knjigu "Zdravlje iz Božje ljekarne" želio bih Vam opisati slučaj mojega djeteta: Danijelu, rođenu 4. kolovoza 1973. svi smo brižljivo pazili, vodili ju na sistematske pre­glede, čak smo i pri najmanjim znacima bolesti išli odmah k liječniku i unatoč tomu nijedan liječnik nije mogao prepoznati smrtnu opasnost za naše dijete sve dok nije bilo prekasno. Tek početkom kolovoza 1978. bolest je prepoznata. Naša djevojčica bila je do tada jako živahna. Sada je propadala izdana u dan, uvijek je bila apatična i stalno jako umorna. Nakon ponovnih liječničkih savjetovanja, koja nisu rezultirala s pravom, dijagnozom, dozvolili smo da naša kćerka ode na liječenje u dječju kliniku kod Augsburga.
Nakon dugotrajnih pretraga, koje su gotovo prelazile djetetovu fizičku izdržljivost, saopćeni) nam je da naše dijete boluje od neizlječiva tumora, koji se s današnjim sredstvima ne može izIiječit:i»-:Moguć n p s t izlječenja procijenjena je na 2 do 5 %, tek toliko da nam ne oduzmu svaku nadu. Nakon toga je Danijela zračena i primala je injekcije kortizona ne bi li se time tumor tako smanjio da se može operirati.
Početkom rujna 1978. pokušalo se s operacijom, koja je prekinuta odmah u početku, jer bi naše dijete i unatoč svih transfuzija iskrvarilo. Tumor se raširio po cijeloj trbušnoj šupljini, vitalni organi kao što su jetra, žuč, slezena, bubrezi, bili su potpuno zahvaćeni kao i aorta, čak i arterija za noge potpuno uklještena, što nam je objasnilo zašto naše dijete nije više moglo trčati. Sada je tek počeo pravi križni put za dijete. Neprestano je zračena i stalno je dobivala injekcije kortizona. Ne možete ni zamisliti što je to značilo za nas, roditelje. Ukupno smo sedam tjedana bili svaki dan uz postelju naše djevojčice na klinici u Augsburgu, pretvarajući se pred njom da smo veseli i nasmijani. Već samo to je iziskivalo neizmjernu duševnu snagu. Pritom smo morali gledati kako se naše dijete iz dana u dan smanjuje i sve više propada. Zbog zračenja i injekcija kortizona nije gotovo ništa više mogla jesti. Tjedan dana nakon operacije dobila je žuticu koja se stalno pogoršavala. Liječnici su u početku mislili da je to uslijed transfuzija krvi.
Nakon novih višekratnih dugotrajnih pretraga ustanovljeno je da je tumor zatvorio žučni vod; predložena je ponovna operacija radi ugrađivanja umjetnog žučnog voda. Na moje pitanje je li operacija bezuvjetno potrebna odgovoreno mi je protupitanjem: hoću li dopustiti da moje dijete umre zbog prestanka rada jetre. To bi bio pokušaj koji Danijela vrlo vjerojatno ne bi preživjela. Slučaj je htio da su upravo tada preuređivali dvoranu za operacije. Liječnik koji ju je liječio smatrao je da se, iakoje operacija neophodna, s njom može pričekati desetak dana, dok se dvorana za operacije ne uredi, jer su potrebni optimalni uvjeti.
Mojom upornošću smo uspjeli dobiti odobrenje da naše dijete tih deset dana odvedemo kući, jer se za to vrijeme nije ništa moglo dalje činiti. To je bio kraj rujna 1978. Ja sam na to samo i čekao. Od nekoga sam znanca u međuvremenu čuo za gospođu Mariju Treben, koju sam tada nazvao. Telefonski mije dala savjet da koristim bilje kao stoje ona opisala u poglavlju "Zloćudni tumori" u svojoj knjizi "Zdravlje iz Božje ljekarne". U našoj nevolji znali smo da nemamo kuda, bili smo mišljenja da stanje ne možemo pogoršati, već samo poboljšati. Kako smo kasnije saznali našem je djetetu davana mogućnost preživljavanja samo do Božića. Gospođa Treben nam je telefonom kazala da bi nakon pet dana moralo doći do poboljšanja.
Dogodilo se veliko čudo. Petu je noć naša djevojčica počela plakati, iako je neposredno prije toga još vikala od bolova. Iznenada smo bili najsretnija bića na svijetu. Što se dogodilo? Krv, koja zbog začepljenja krvnih sudova nije više dolazila do vena na nogama, sada je opet tamo došla i nestao je osjećaj umrtvljenih nogu. Tako smo dobili potvrdu da je ljekovito bilje počelo djelovati. .
Nešto prije zakazane operacije primijetili smo da se žutica povlači zbog čega smo operaciju otkazali. U međuvremenu jjppanijela zbog primanja injekcija izgubila svu kosu. - Neposredno pred Božić 1978. bili smo opet na dodatnim pretragama u Augsburgu, pri čemu profesor, veliki stručnjak na tom području, nije više mogao otkriti tumor. Na rendgenskim snimkama bile su primjetne još samo ovapnjenene mrlje, što je za nas bio razlog za veliku nadu. Sve skupa se zbilo za približno 9 tjedana. Naša se djevojčica sve do danas osjeća jako dobro, ista je kao prije, a uz pomoć savjeta gospođe Treben već smo joj produžili život za pola godine u odnosu na liječničke prognoze.
Želio bih naglasiti da nam je gospođa Treben nesebično pomogla. Zato sam tim više iznenađen što ju se sada napada u njemačkom tisku. Zbog toga sam vam i opisao svoj slučaj. - Da bih sve stavio na papir morao bih napisati cijeli roman. Želio bih još jednom izraziti svoju zahvalnost gospođi Tre1?en za njezinu nesebičnu pomoć. Za moju se obitelj dogodilo veliko čudo."
Izvještaj je zvučao ohrabrujuće i stvoreno je mišljenje da tu ne može više doći do komplikacija. Tumor, koji je zahvatio sve vitalne organe i time ugrozio život male Danijele, nestao je zajedno sa svim izraslinama. A ipak je djevojčica nakon Više od pola godine umrla. O tome me nažalost nisu obavijestili roditelji, već vrlo cinično jedan njemački novinar, koji je sudjelovao u negativnom pisanju njemačkoga tiska protiv mene.- Kako je nakon dobroga obrata u liječenju smrtonosnog oboljenja ipak došlo kod male Danijele do neočekivana kraja?
ptac mi je pisao približno nakon pola godine: njegovo je dijete iznenada dobilo temperaturu; istovremeno je mislio da nakon tako dobrih nalaza može prekinuti liječenje biljem, "jer se tako malo dijete ne može prisiljavati da stalno pije čaj." Ne, to se zaista ne može. Roditelji bi ipak možda lukavošću mogli postići da djeca uzimaju biljne čajeve. Bolest je bjla smrtonosna, liječnici nisu mogli pomoći. Bilje iz Božje ljekarne je pomoglo. Sigurno br i nadalje pomagalo. Pročitajte, molim Vas, u poglavlju "Leukemija" izvještaj o malom Peteru W.

0 komentari: